Blog koji se bavi mojim životom,obitelji i svakodnevnim stvarima koje se događaju običnim i neobičnim ljudima.Ovdje su prilozi iz života koji daju primjer kako se obični,mali čovjek,građanin može uspješno nositi sa sistemom koji je često manjakv.Ali i kao takav, on pruža zaštitu ako se dovoljno angažiramo.
srijeda, kolovoza 18, 2010
pitanje za milijunaša
dali itko zna pročitati ova slova riječi i rečenice sa ovoga maloga nezasluženo zapostavljenog spomenika austro-ugarskoj carskoj i kraljevskoj vojsci koja jwe osnovala i uredila ovaj park kojim se danas diči cijeli zadar
ovdje sam imao dio obuke za 84. samostalnu bojnu -termiti- i tu smo trčali gore dolje u krug tamo vamo i bilo je veselo iako i teško i naporno
nitko više ne spominje prave inicijatore ovoga parka koji nosi ime velikog hrvatskog pisca i političara te prvoga peredsjednika zavnoh-a vladimira nazora
mi smo kao republika hrbvatska pravna sljednica te avnojevske hrvatkse i dičimo se time barem ja koji sam rođen u tim granicama
vladimiri nazor je bio veiliki čovjek i branio je hrvatski jezik od posrbljivanja jednom prilikom je pročitao nešto što je pisao jedan njegov suradnik a sve na srspki
rekao mu je da to napiše hrvatsko-srpskim jezikom jer je to službeni jezik federalne hrvatske a ne srpski jezik
i austrougarska vvojska je zaslužila da joj se oda počast jer je sa svojim brodom sent ištvan-sveti stjepan branio jadran od svih agresora a ponajviše talijana koji su poslali ronioce da postavemine i tako su potopili brod koji je jamčio slobodu i suverenost austro-ugarske monarhije u čijem smo i mi sastavu bili
poginulo je mnogo mornara a veliki dio su činili baš naši dalmatinci hrvati
talijanski ronioci su zarobljeni i smatrani su teroristima a u italiji herojima
povijet će pisati ali kako je potopljen sent ištvan tako je i monarhija a i mi skupa sa njome izgubila jadransko more jer su se svi povampirili
stoga se barem prisjetimo ko je ovaj park osnovao
austro-ugarska monarhija odnosno nejzina carska i kraljevksa vojska koja je u tim vremenima bila bez premca
ono što je danas usa to je nekad bila austzro-ugarska monarhija
i u to ime živjeli opwet u europskoj uniji skupa
utorak, kolovoza 17, 2010
ponedjeljak, kolovoza 16, 2010



svaki novi post
naš radni dan počinje s buđenjem u makar koju uru a onda nešto pojedemo oa se odmorimo
zatim orni i svježi krenemo na posao pretraživanja kanti za smeće i kontejnera gdjer tražimo platične boce i onda ih predajemo na sab irno mjeto u kauflandu
na taj način skupimo dovoljno novaca za hranu barem za jedan dan a nekad i više
ovo će potrajati još tri godine najmanje
žao mi je dječice ali sam i ponosan da su nateži ali bolji način prihvatili da se čisti novac zarađuje isključivo kad umažeš ruke
bilo kao zidar
bilo kao automehaničar ili bravar
bilo kao djelatnik gradske čistoće ili kao mi tražećiboce po kantamaza smeće
svaki puta kad ne odemo raditi govorim djecui
vidite
danas vamje neko drugi uzeo novac isored nosa i zato ćete danas ostati bez hrane
glad i očaj su najbolja motivacija
a kod nas gladi nema jer radimo a očajni više nismo zahvaljujući božjoj milosti
