započelo je sve nekako naivno kakao to već zna biti sa sitnicama koje inače mogu zagorčati život običnom narodu naime počela je izvirati voda iz sudopera ali ne naša već od stanar aiznad nas a mi ko posljednje budale pojma nemamo kome da s eobratimo kad gospođa milka kosović koja živi kat iznad nas ili ne živi već kako joj paše e ona je predstavnik našeg ulaza ali se njome ne može razgovarati jer ne komunicira sa ološem poput mene dali zbog toga što sam furešt ili što sam hrvatski branitelj a ona je udan aza srbina bivšeg vojnog liceta a sad mehaničara za veš mašine koji nema svoju radnju pa je godinama na crno uzurpirao agražu u istoj zgradi ali nebitno
uglavnom meni voda vrije a ja se morao ubijati skupljaući tuđe bljuvotine koje mi izviru iz zida i poplavljuju mi stan ionako sav u raspadu
sad sam jedva našao cijevi i to po cijelom gradu nešto od rafaeline prijatečjice ane asa njom su išle tamo i lucija i vala im svima anešto su dale naše misionarke i hvala njima i misionarima
i sad cijevi od usisivača čekaju da neko opet upali veš mašinu ili se tušira
a mene zanimaju reakcije običnog svijeta koji nemaju nikakve veze s nama već u svojim garažama drže skladišta kave ili servise kpirnih aparata
sad će i oni mudrovati kakos am ja poludio i da namjerno tjeram inat a ne znaju d ans curi to moja voda ne iz moga sudopera već od njihovog plemena i krvne grupe i stada kojima nije briga da se ja davim sa obitelji u poplavi njihovih bljuvotina s amogućnošću d ase s vi zarazimo
e da
sa takvim ljudima živimo ovdje jedanaest godina koji ne znaju ni reći dobar dan
joj da mi se odseliti odavdje više