Židovi su svoju državu dobili tek 14 svibnja 1948 godine.
Židovi su odavno lutali planetom. Netko će razloge tomu potražiti u starozavjetnom prokletstvu naroda Izraela ili, pak, u onom novozavjetnom kada su na sebe i svoje potomke preuzeli Kristovu krv i raspeće. Lutajući tisućama godina po svijetu, Židovi su se brojili među rijetkim narodima koji nisu imali svoju državu. Sama ideja o postojanju židovskog naroda stara je koliko i Biblija. No, cionizam kao pokret koji će dovesti do stvaranja Izraela 14. svibnja 1948., dakle prije šezdeset godina, ugledao je svjetlo dana tek oko 1880. Izvorno nije bilo riječi o vjerskom pokretu. Štoviše, rabini su se protivili stvaranju židovske države prije dolaska mesije.
Cionizam je rezultat europske pojave nacionalizma kao svijesti o nacijama. Posredno, taj je pokret rezultat laicizacije jednog dijela Židova koji su se otrgli kontroli rabina i željeli ostvariti ono što je cilj svakog nacionalizma – nacionalna država. Konačno, cionizam je rezultat antisemitizma koji je Židovima jasno stavljao do znanja da, koliko god da se uspješno stapali s društvima u kojima su živjeli, nisu svoji na svome.
Tako Edward Saïd 1995. piše da odnos između Izraela i Palestine nije neko sitno pitanje zemljopisa, jer se tu radi o najzasićenijem mjestu na svijetu u svakom pogledu: vjerskom, povijesnom i kulturološkom. To je također mjesto na kojem dva naroda, htjeli to ili ne, sada žive živote neraskidivo povezane poviješću, ratom, svakodnevnim odnosima i patnjom. U tom svjetlu Amos Oz, izraelski književnik i jedan od lidera pokreta Mir sada, objašnjava da su Palestinci u Palestini jer je Palestina njihova domovina, jedina domovina palestinskog naroda… Izraelski Židovi su u Izraelu jer ne postoji nijedna druga zemlja na svijetu koju Židovi, kao narod, mogu nazvati svojom domovinom.
Filozof Régis Debray došao je do konstatacije da je u cijelom bliskoistočnom regionu jaz između vjerskog i duhovnog sve veći. Duhovno je, prema njegovom tumačenju, individualni psihički fenomen, dok je ono vjersko, grupa, prostorna i vremenska organizacija. Prema Debrayu upravo je vjersko odgovorno za podizanje zidova u svijetu: Zamišljamo Orijent kao kolijevku uzavrelih duhovnosti, međutim prije je riječ o nizu utvrda (…) Što je zemlja svetija, to će više barikada biti oko nje.
Nema komentara:
Objavi komentar
komentirajte pristojno