FOTO: Što se događa iza rešetaka ženskog zatvora?! - Danas.hr
KOMENTARI NA KOMENTARE SA -DANAS.HR NOVINA
petak, srpnja 30, 2010
FOTO: Što se događa iza rešetaka ženskog zatvora?! - Danas.hr
FOTO: Što se događa iza rešetaka ženskog zatvora?! - Danas.hr
KOMENTARI NA KOMENTARE SA -DANAS.HR NOVINA
nedjelja, srpnja 25, 2010
ODMOJE PRIJATELJICE SA NET.HR FORUMA hvala joj od srca
GMO – spas za čovječanstvo ili ?
Danas je svijet, osobito zapadni, preplavljen namirnicama koje su nastale na temelju genetski manipuliranih sirovina.
Povijest pokazuje da se čovjek može uvjeriti u svoja ograničenja tek onda kada ih iskuša. Nažalost, za tu spoznaju u većini slučajeva plaća visoku cijenu. Primjera ima mnogo: Hirošima, talidomid, plutonij, dioksin, PCB, DDT itd. Hoće li odluka Komiteta Kodeksa Alimentariusa donesena 18. travnja 1997. godine na sastanku u Ottawi biti spas za gladno čovječanstvo ili samo Pandorina kutija iz koje će izići zao duh dobro poznat iz daljnje i bliže povijesti, ostaje da se vidi.
Genetički inženjering
Postupak stavljanja humanog gena u životinje, ribljeg gena u rajčicu, gena iz insekta u krumpir kako bi organizmi bili veći, jači, ljepši, dugotrajniji i otporniji na insekte naziva se genetičko inženjerstvo ili oplemenjivanje temeljeno na genetskim promjenama. U genetičkom inženjeringu koristi se niz laboratorijskih metoda kojima se može iz organizma izdvojiti, proučavati i promijeniti točno određeni gen te ugraditi u nasljedni materijal istog ili nekog drugog organizma. Tim postupcima se neznatno mijenja genom (ukupna količina gena) ili se postojeći gen "pojačava" ili "stišava" da bi se dobilo željeno svojstvo unutar vrste.
Nitko ne sumnja da je prijenos DNA postala rutinska tehnika u biotehnologiji koja će, bez sumnje, na mnogim područjima donijeti velike prodore u znanosti, primjerice u poljoprivredi i medicini. No, s druge strane, brine činjenica da se ta ista tehnika komercijalizirala te postaje monopolom nekoliko multinacionalnih kompanija.
Danas je svijet, osobito zapadni, preplavljen namirnicama koje su nastale na temelju genetski manipuliranih sirovina. Najčešće su u pitanju soja, rajčica, grah, krumpir, kukuruz, tikva, a to znači i njihovi proizvodi kao što su škrob, sirupi, stočna hrana, meso, mlijeko itd. Tako su genetski manipulirane namirnice na mala vrata ušle u lanac prehrane.
Kukuruz je genetski modificiran s ciljem da se iz ulja njegovih klica dobije povoljniji odnos zasićenih i nezasićenih masnih kiselina, pamuk da sjeme daje više ulja, pšenica da bolje podnosi mraz itd.
U namjeri da tržištima osigura veće količine riboflavina, farmaceutska je industrija klonirala bakteriju roda Subtilis tako da daje što veće prinose tog vitamina. Isto je tako zapanjujuć primjer bakterije kojoj je genetskom manipulacijom unesen ljudski gen koji omogućuje da bakterija proizvodi inzulin puno kompatibilniji od svinjskog.
Ti se uspjesi nikako ne mogu osporiti. Mnoge stvari koje se donedavno uopće nisu mogle riješiti sada se rješavaju rutinskom rekombinacijom gena.
GMO i alergije
Prije nego se stavi u promet, industrijska hrana za dojenčad podvrgava se cijeloj seriji ispitivanja, koja na kraju završavaju na tzv. kliničkom ispitivanju koje traje najmanje 2 godine. Svrha je ispitivanja provjera sadržaja, zdravstvene ispravnosti (toksikološki, bakteriološki, mutagenost, teratogenost), provjera njegove sigurnosti, stabilnosti na vanjske utjecaje, a sve radi izbjegavanja neugodnih posljedica. Ukratko, svaki rizik smanjuje se na minimum.
Vrijeme će pokazati jesu li istinite tvrdnje genetičara da genetički promijenjeni biljke koji se nađu u okolišu iščezavaju iz njega za najviše 4 godine.
Unošenjem novog gena u staničnu strukturu npr. biljaka donose se i nove informacije prema kojima se proizvode bjelančevine, koje ljudski organizam ne mora prepoznati. Kao što kompjutor vraća poruku da nešto nije mogao prepoznati, tijelo može reagirati na strani protein – slabijom ili jačom alergijom, osobito djeca.
Danas se već radi na tome da se iz određenih namirnica (soja, riža) metodama genetičkog inžinjerstva izbace sastojci koji djeluju kao alergeni. I dok je takva soja već u fazi testiranja, riža će tek ući u proces testiranja koja će trajati, kako kažu znanstvenici, najmanje pet godina.
Da bi se spriječila pojava alergija, preporučuje se dojenje minimalno 6 mjeseci te izbjegavanje upotrebe GMO-a za pripremu hrane u ranoj dojenačkoj dobi.
GMO i bioraznolikost
S obzirom na predviđanja da će se 2050. godine broj stanovnika Zemlje povećati na 9 milijardi, s razlogom se strahuje za prehranu. Stanovništva je sve više, a poljoprivrednih površina sve manje. O ekonomskoj preraspodjeli uroda da i ne govorimo.
Povećanjem prinosa korištenjem GM usjeva na postojećim obradivim površinama smanjuje se mogućnost širenja poljoprivredno obradivih površina na druge eko sustave, čime se indirektno održava bioraznolikost.
Jednako tako otvaraju se mnoge druge opcije koje treba do kraja razviti, kao što je smanjenje upotrebe pesticida i obrađivanja tla, čime se znatno umanjuje erozija tla.
Podizanje biološke otpornosti biljaka na kukce izvedeno je na sljedeći način. Gen iz bakterije Bacillus thurigiensis (Bt) prenesen je u pamuk, kukuruz, krumpir ili neke druge biljke i on je odgovoran za proizvodnju bjelančevine koja kod kukaca koji se hrane dijelovima biljaka izaziva probavne smetnje i smrt, dok za ljude i životinje nije opasna. Kolonije različitih vrsta kukaca koje se ne hrane usjevima i prebivaju u zemlji na taj su način zaštićene, čime utječemo na bioraznolikost. Kod korištenja tradicionalnih metoda (insekticida) uništavaju se svi kukci, a količina kemijskih tvari povećava se i u zemlji i unutar biljaka.
Što se tiče nutritivne vrijednosti, genetska manipulacija nije uvijek donijela pozitivne rezultate jer, primjerice, "pokrivanje" dobrog izgleda rajčice koje se proteže na nekoliko tjedana zapravo dovodi do pada organoleptičkih svojstava i nutritivne vrijednosti namirnice.
Također će vrijeme pokazati jesu li istinite tvrdnje genetičara da genetički promijenjeni organizmi (biljke) koji se nađu u okolišu iščezavaju iz njega za najviše 4 godine.
Pred znanstvenicima je zadatak unaprjeđenja prinosa u poljoprivredi uz smanjenje nepovoljnih učinaka na okoliš.
GMO u svijetu i kod nas
Europa i Japan traže etiketiranje i označavanje GMO-a, dok su Britanci relativno protiv GMO usjeva i GM proizvoda.
Što se tiče nutritivne vrijednosti, genetska manipulacija nije uvijek donijela pozitivne rezultate.
Sporazumom Cartagena iz 2003. godine, koji je rađen pod okriljem OUN-a, stvoren je temelj za regulativu GMO-a, a Sporazumom u Kuala Lumpuru početkom 2004. godine konačno je riješena većina dilema kada je u pitanju transport, distribucija i skladištenje GM sirovina.
I Hrvatska je donijela Uredbu o razini GMO-a u proizvodima, koja iznosi 0,9% za 15 dopuštenih GMO-a. Iznad te razine potrebno je proizvode označiti.
Što se tiče deklariranja proizvoda, postoje puno veće dileme nego što se na prvi pogled čini, od oznaka zdravstvene ispravnosti i kvalitete proizvoda i sirovina, do potpune informacije o sastavu proizvoda.
I na kraju, postavlja se pitanje naših predrasuda. Naime, svaka deklaracija i naljepnica, pa tako i za GMO, ne treba se shvaćati kao upozorenje, nego kao informacija na temelju koje krajni potrošač donosi odluku o kupnji.
Bili protivnici ili zagovornici GMO-a, takva hrana polako ali sigurno ulazi u našu prehranu. Vjerojatno će u budućnosti zauzimati još značajnije mjesto u našoj prehrani, stoga je potrebno ljude što bolje informirati i educirati.
Danas je svijet, osobito zapadni, preplavljen namirnicama koje su nastale na temelju genetski manipuliranih sirovina.
Povijest pokazuje da se čovjek može uvjeriti u svoja ograničenja tek onda kada ih iskuša. Nažalost, za tu spoznaju u većini slučajeva plaća visoku cijenu. Primjera ima mnogo: Hirošima, talidomid, plutonij, dioksin, PCB, DDT itd. Hoće li odluka Komiteta Kodeksa Alimentariusa donesena 18. travnja 1997. godine na sastanku u Ottawi biti spas za gladno čovječanstvo ili samo Pandorina kutija iz koje će izići zao duh dobro poznat iz daljnje i bliže povijesti, ostaje da se vidi.
Genetički inženjering
Postupak stavljanja humanog gena u životinje, ribljeg gena u rajčicu, gena iz insekta u krumpir kako bi organizmi bili veći, jači, ljepši, dugotrajniji i otporniji na insekte naziva se genetičko inženjerstvo ili oplemenjivanje temeljeno na genetskim promjenama. U genetičkom inženjeringu koristi se niz laboratorijskih metoda kojima se može iz organizma izdvojiti, proučavati i promijeniti točno određeni gen te ugraditi u nasljedni materijal istog ili nekog drugog organizma. Tim postupcima se neznatno mijenja genom (ukupna količina gena) ili se postojeći gen "pojačava" ili "stišava" da bi se dobilo željeno svojstvo unutar vrste.
Nitko ne sumnja da je prijenos DNA postala rutinska tehnika u biotehnologiji koja će, bez sumnje, na mnogim područjima donijeti velike prodore u znanosti, primjerice u poljoprivredi i medicini. No, s druge strane, brine činjenica da se ta ista tehnika komercijalizirala te postaje monopolom nekoliko multinacionalnih kompanija.
Danas je svijet, osobito zapadni, preplavljen namirnicama koje su nastale na temelju genetski manipuliranih sirovina. Najčešće su u pitanju soja, rajčica, grah, krumpir, kukuruz, tikva, a to znači i njihovi proizvodi kao što su škrob, sirupi, stočna hrana, meso, mlijeko itd. Tako su genetski manipulirane namirnice na mala vrata ušle u lanac prehrane.
Kukuruz je genetski modificiran s ciljem da se iz ulja njegovih klica dobije povoljniji odnos zasićenih i nezasićenih masnih kiselina, pamuk da sjeme daje više ulja, pšenica da bolje podnosi mraz itd.
U namjeri da tržištima osigura veće količine riboflavina, farmaceutska je industrija klonirala bakteriju roda Subtilis tako da daje što veće prinose tog vitamina. Isto je tako zapanjujuć primjer bakterije kojoj je genetskom manipulacijom unesen ljudski gen koji omogućuje da bakterija proizvodi inzulin puno kompatibilniji od svinjskog.
Ti se uspjesi nikako ne mogu osporiti. Mnoge stvari koje se donedavno uopće nisu mogle riješiti sada se rješavaju rutinskom rekombinacijom gena.
GMO i alergije
Prije nego se stavi u promet, industrijska hrana za dojenčad podvrgava se cijeloj seriji ispitivanja, koja na kraju završavaju na tzv. kliničkom ispitivanju koje traje najmanje 2 godine. Svrha je ispitivanja provjera sadržaja, zdravstvene ispravnosti (toksikološki, bakteriološki, mutagenost, teratogenost), provjera njegove sigurnosti, stabilnosti na vanjske utjecaje, a sve radi izbjegavanja neugodnih posljedica. Ukratko, svaki rizik smanjuje se na minimum.
Vrijeme će pokazati jesu li istinite tvrdnje genetičara da genetički promijenjeni biljke koji se nađu u okolišu iščezavaju iz njega za najviše 4 godine.
Unošenjem novog gena u staničnu strukturu npr. biljaka donose se i nove informacije prema kojima se proizvode bjelančevine, koje ljudski organizam ne mora prepoznati. Kao što kompjutor vraća poruku da nešto nije mogao prepoznati, tijelo može reagirati na strani protein – slabijom ili jačom alergijom, osobito djeca.
Danas se već radi na tome da se iz određenih namirnica (soja, riža) metodama genetičkog inžinjerstva izbace sastojci koji djeluju kao alergeni. I dok je takva soja već u fazi testiranja, riža će tek ući u proces testiranja koja će trajati, kako kažu znanstvenici, najmanje pet godina.
Da bi se spriječila pojava alergija, preporučuje se dojenje minimalno 6 mjeseci te izbjegavanje upotrebe GMO-a za pripremu hrane u ranoj dojenačkoj dobi.
GMO i bioraznolikost
S obzirom na predviđanja da će se 2050. godine broj stanovnika Zemlje povećati na 9 milijardi, s razlogom se strahuje za prehranu. Stanovništva je sve više, a poljoprivrednih površina sve manje. O ekonomskoj preraspodjeli uroda da i ne govorimo.
Povećanjem prinosa korištenjem GM usjeva na postojećim obradivim površinama smanjuje se mogućnost širenja poljoprivredno obradivih površina na druge eko sustave, čime se indirektno održava bioraznolikost.
Jednako tako otvaraju se mnoge druge opcije koje treba do kraja razviti, kao što je smanjenje upotrebe pesticida i obrađivanja tla, čime se znatno umanjuje erozija tla.
Podizanje biološke otpornosti biljaka na kukce izvedeno je na sljedeći način. Gen iz bakterije Bacillus thurigiensis (Bt) prenesen je u pamuk, kukuruz, krumpir ili neke druge biljke i on je odgovoran za proizvodnju bjelančevine koja kod kukaca koji se hrane dijelovima biljaka izaziva probavne smetnje i smrt, dok za ljude i životinje nije opasna. Kolonije različitih vrsta kukaca koje se ne hrane usjevima i prebivaju u zemlji na taj su način zaštićene, čime utječemo na bioraznolikost. Kod korištenja tradicionalnih metoda (insekticida) uništavaju se svi kukci, a količina kemijskih tvari povećava se i u zemlji i unutar biljaka.
Što se tiče nutritivne vrijednosti, genetska manipulacija nije uvijek donijela pozitivne rezultate jer, primjerice, "pokrivanje" dobrog izgleda rajčice koje se proteže na nekoliko tjedana zapravo dovodi do pada organoleptičkih svojstava i nutritivne vrijednosti namirnice.
Također će vrijeme pokazati jesu li istinite tvrdnje genetičara da genetički promijenjeni organizmi (biljke) koji se nađu u okolišu iščezavaju iz njega za najviše 4 godine.
Pred znanstvenicima je zadatak unaprjeđenja prinosa u poljoprivredi uz smanjenje nepovoljnih učinaka na okoliš.
GMO u svijetu i kod nas
Europa i Japan traže etiketiranje i označavanje GMO-a, dok su Britanci relativno protiv GMO usjeva i GM proizvoda.
Što se tiče nutritivne vrijednosti, genetska manipulacija nije uvijek donijela pozitivne rezultate.
Sporazumom Cartagena iz 2003. godine, koji je rađen pod okriljem OUN-a, stvoren je temelj za regulativu GMO-a, a Sporazumom u Kuala Lumpuru početkom 2004. godine konačno je riješena većina dilema kada je u pitanju transport, distribucija i skladištenje GM sirovina.
I Hrvatska je donijela Uredbu o razini GMO-a u proizvodima, koja iznosi 0,9% za 15 dopuštenih GMO-a. Iznad te razine potrebno je proizvode označiti.
Što se tiče deklariranja proizvoda, postoje puno veće dileme nego što se na prvi pogled čini, od oznaka zdravstvene ispravnosti i kvalitete proizvoda i sirovina, do potpune informacije o sastavu proizvoda.
I na kraju, postavlja se pitanje naših predrasuda. Naime, svaka deklaracija i naljepnica, pa tako i za GMO, ne treba se shvaćati kao upozorenje, nego kao informacija na temelju koje krajni potrošač donosi odluku o kupnji.
Bili protivnici ili zagovornici GMO-a, takva hrana polako ali sigurno ulazi u našu prehranu. Vjerojatno će u budućnosti zauzimati još značajnije mjesto u našoj prehrani, stoga je potrebno ljude što bolje informirati i educirati.
SKINUTO SA NET.HR FORUMA BEZ DOPUŠTENJA I ZNANJA AUTORA IISPRIČAVAM SE ALI MI SE OVO JAKO DPALO
Židovi su svoju državu dobili tek 14 svibnja 1948 godine.
Židovi su odavno lutali planetom. Netko će razloge tomu potražiti u starozavjetnom prokletstvu naroda Izraela ili, pak, u onom novozavjetnom kada su na sebe i svoje potomke preuzeli Kristovu krv i raspeće. Lutajući tisućama godina po svijetu, Židovi su se brojili među rijetkim narodima koji nisu imali svoju državu. Sama ideja o postojanju židovskog naroda stara je koliko i Biblija. No, cionizam kao pokret koji će dovesti do stvaranja Izraela 14. svibnja 1948., dakle prije šezdeset godina, ugledao je svjetlo dana tek oko 1880. Izvorno nije bilo riječi o vjerskom pokretu. Štoviše, rabini su se protivili stvaranju židovske države prije dolaska mesije.
Cionizam je rezultat europske pojave nacionalizma kao svijesti o nacijama. Posredno, taj je pokret rezultat laicizacije jednog dijela Židova koji su se otrgli kontroli rabina i željeli ostvariti ono što je cilj svakog nacionalizma – nacionalna država. Konačno, cionizam je rezultat antisemitizma koji je Židovima jasno stavljao do znanja da, koliko god da se uspješno stapali s društvima u kojima su živjeli, nisu svoji na svome.
Tako Edward Saïd 1995. piše da odnos između Izraela i Palestine nije neko sitno pitanje zemljopisa, jer se tu radi o najzasićenijem mjestu na svijetu u svakom pogledu: vjerskom, povijesnom i kulturološkom. To je također mjesto na kojem dva naroda, htjeli to ili ne, sada žive živote neraskidivo povezane poviješću, ratom, svakodnevnim odnosima i patnjom. U tom svjetlu Amos Oz, izraelski književnik i jedan od lidera pokreta Mir sada, objašnjava da su Palestinci u Palestini jer je Palestina njihova domovina, jedina domovina palestinskog naroda… Izraelski Židovi su u Izraelu jer ne postoji nijedna druga zemlja na svijetu koju Židovi, kao narod, mogu nazvati svojom domovinom.
Filozof Régis Debray došao je do konstatacije da je u cijelom bliskoistočnom regionu jaz između vjerskog i duhovnog sve veći. Duhovno je, prema njegovom tumačenju, individualni psihički fenomen, dok je ono vjersko, grupa, prostorna i vremenska organizacija. Prema Debrayu upravo je vjersko odgovorno za podizanje zidova u svijetu: Zamišljamo Orijent kao kolijevku uzavrelih duhovnosti, međutim prije je riječ o nizu utvrda (…) Što je zemlja svetija, to će više barikada biti oko nje.
Židovi su odavno lutali planetom. Netko će razloge tomu potražiti u starozavjetnom prokletstvu naroda Izraela ili, pak, u onom novozavjetnom kada su na sebe i svoje potomke preuzeli Kristovu krv i raspeće. Lutajući tisućama godina po svijetu, Židovi su se brojili među rijetkim narodima koji nisu imali svoju državu. Sama ideja o postojanju židovskog naroda stara je koliko i Biblija. No, cionizam kao pokret koji će dovesti do stvaranja Izraela 14. svibnja 1948., dakle prije šezdeset godina, ugledao je svjetlo dana tek oko 1880. Izvorno nije bilo riječi o vjerskom pokretu. Štoviše, rabini su se protivili stvaranju židovske države prije dolaska mesije.
Cionizam je rezultat europske pojave nacionalizma kao svijesti o nacijama. Posredno, taj je pokret rezultat laicizacije jednog dijela Židova koji su se otrgli kontroli rabina i željeli ostvariti ono što je cilj svakog nacionalizma – nacionalna država. Konačno, cionizam je rezultat antisemitizma koji je Židovima jasno stavljao do znanja da, koliko god da se uspješno stapali s društvima u kojima su živjeli, nisu svoji na svome.
Tako Edward Saïd 1995. piše da odnos između Izraela i Palestine nije neko sitno pitanje zemljopisa, jer se tu radi o najzasićenijem mjestu na svijetu u svakom pogledu: vjerskom, povijesnom i kulturološkom. To je također mjesto na kojem dva naroda, htjeli to ili ne, sada žive živote neraskidivo povezane poviješću, ratom, svakodnevnim odnosima i patnjom. U tom svjetlu Amos Oz, izraelski književnik i jedan od lidera pokreta Mir sada, objašnjava da su Palestinci u Palestini jer je Palestina njihova domovina, jedina domovina palestinskog naroda… Izraelski Židovi su u Izraelu jer ne postoji nijedna druga zemlja na svijetu koju Židovi, kao narod, mogu nazvati svojom domovinom.
Filozof Régis Debray došao je do konstatacije da je u cijelom bliskoistočnom regionu jaz između vjerskog i duhovnog sve veći. Duhovno je, prema njegovom tumačenju, individualni psihički fenomen, dok je ono vjersko, grupa, prostorna i vremenska organizacija. Prema Debrayu upravo je vjersko odgovorno za podizanje zidova u svijetu: Zamišljamo Orijent kao kolijevku uzavrelih duhovnosti, međutim prije je riječ o nizu utvrda (…) Što je zemlja svetija, to će više barikada biti oko nje.