ponedjeljak, siječnja 28, 2013

pismo ravnatelju opće bolnice zadar,dr.birkiću

štovani 
na današnji dankad se prisjećamo velike akcije maslenica koja nije samo po obimu 
velika već i po značenju za zadar i cijelu hrvatsku, evo uhvatio sam konačno pet 
minuta da vam se obratim,sa najdubljim i naijiskrenijim poštovanjem 
kao doktoru 
kao ravnatelju bolnice 
kao hrvatskome branitelju i suborcu u zadarskome zaleđu 
i kao prijatelju ako smijem biti toliko slobodan da vas toliko uzurpiram 
eto 
o čemu se radi 
naime,kao član HDZ-a od 90. godine, aktivno sam učestvovao u prvim danima 
91.godine u hrvatskim oružanim snagama a kao pripadnik naoružanih građanskih 
straža pri mjesnom uredu gdje sam živio prije rata 
nakon toga idem u gardu,26 kolovoza 1991. godine na svoj 29.-i rođendan. 
1992.-e godine se prijavljujem u HOS i odlazim u livno a otamo za split u 114. 
brigadu, prvu pričuvnu brigadu HRVAtske VOJSKE i tu nastavljamsvoj ratni put. 
smjenjuju se tereni po hercegovini, bosni i dalmaciji sve do 94.-e kad se 
priključujem 82.-goj samostalnoj gardijskoj bojni TERMITI u zadru. 
tu sam uključen u finalen oslobodilačke operacije -lejto95-i -oluja- 
da ne zaboravim,1992. sam u osijeku prvi puta hospitaliziran zbog psihičkih 
smetnji,dobio sam terapiju i dat mi je odmor od prve crte bojišnice. 
1993.godine sam ranjen u prkosu a iz pravca trljuga, nadin, škabrnja i to 
minaobacačkom grnatom. 
učestvovao sam u akciji maslenica sa IX bojnom HOS-a rafael-vitez-boban usastavu 
114. brigade iz splita. 
preuzeli smo škabrnju i istjerali četnike te smo napali gornji zemunik i pobili 
oko 35 četnika. 
--------------- 
rat je služebeno trajao ako se ne varam do 6. mjeseca 1996. godine 
o čemu se radi da ne duljim više 
kao pripadnik TERMITA bio sam na terenima i akcijama koje su vođene pod visoko 
rizičnima, kao usostalom i druge akcije u drugim postrojbama. 
naime, 1996. gosdine u 10.-om mjesecu sam na odmoru sa obitelji nakon posla, 
iznenada osjetio gušenje. 
nisam mogao disati, nešto mi se zagrcnulo dok sam se smijao sa ženom. 
ostaqo sam par minuta bez zraka dok me je žena panično udaral po leđima da 
prodišem. 
iznenada sam iskašljao nešto,  pošto sam bio u polumaku nisam gledao što je pa 
sam, pokušao obrisati u maramicu. 
tada sam osjetio da je sluzavo i toplije nego inače. 
pogledaos am i vidio KRV u iskašljanome sadržaju. 
------------------------------------------------------ 
ostišao sam an rengen i otamos am poslan na bronhoskopiju,dr mazzi je 
konstatriao .linfodenopatia sarcoidozis- tako nekako, sarkoidoza po naški 
isto je potvrdila i dr.karuza koja mi je preporučila da odem na jordanovac. 
tamo su me držali tri tjedna, ista dg 
----------------------------------------------------------------- 
vraćam se dr.karuzi i pitam dali je moguće da je to uszrokovano rsudjelovanjem u 
ratu na što ona odgvora, parafraziraću njenu izjavu 
da je rat trajao do 6.mjeseca 1996.godine a meni je dijagnoza ustanovljena u 
10.mjesecu iste godine. 
prema tome nemam pravo to smatrati kao uzrokom rata 
-------------------------------------------------------- 
od mjerodavne osobe iz mirovinskog sam saznao da se moja sarkoidoza vodi kao 
civilno oboljenje. 
međutim, ako se prebaci na vojnu odnosno ratnu bolest, onda mi se mirovina 
pvećava itekako. 
molim vas da mi odgovrite, dali me možete primiti jedan dan da me saslušate i 
date mi porebnu pomoć da to riješimo konačno 
a ako ne, pomozite mi nekakio. 
naime, jasam samostalni izdavač i pišem knjige.prvu samobjavio prošle godine, 
zove se čuvar morskih orgulja.pisao sam o generalu gotovini, morskimorguljama i 
zadru. 
druga mi je već pri kraju a radi se opet o zadru, to jest o grafitima koje 
viđamo svaki dana ne znamo ih cijeniti iako su i oni poruka i jedna vrsta 
svjedočanstva o vremenu i jestu u kojemu obitavamo. 
još dvije su u planu. 
neki dan doks am šetao gradom i fotografirao grafite mobitelom, sreio sam 
dr.dukića i on je oduševljen mojim radom, eto barem neko. 
svima nam tribaju šoldi a meni još i više,najstarija kćer mi je na fakultetu u 
zagrebu, studira defektologiju, mlađa kćer ide u medicinsku za sanitarnog 
tehničara a sin i sedmi razred u oš šime budinića. 
na sve to ja moram SAM finacirati iszdavanje svojih knjiga što i nije jeftino 
ali ja neizmejrno ljubim tri stvari 
spasitelja 
domovinu 
obitelj 
i zato mi nije žao mdati ako triba i gaće da mkmoje knjige ugledaju svjetlo dana 
molim vas za pomoć 
eto to9liko i hvala vam u svakom slučaju 
plentaj ladislav 
v.r. 

Nema komentara:

Objavi komentar

komentirajte pristojno