psovke

Zašto ljudi psuju ?

Zašto ljudi psuju ?

Svi narodi, civilizacije i društva, ovisno o njihovu mentalitetu i kulturi, manje ili više upotrebljavaju psovke u izražavanju svoje ljutnje, povrijeđenosti ili nezadovoljstva postupcima onoga na koga se one odnose. Praktično, ljudi posvuda psuju, bez obzira na uzrast, nacionalnost, vjeroispovijest, spol, stupanj obrazovanja, profesiju, društveni položaj, rasu, boju kože i druge razlike. Ne postoji ni jedan narod koji ne psuje. Samo je pitanje mjere. Negdje se psuje izuzetno rijetko, negdje vrlo učestalo i grubo.Psovka je postala uobičajena u socijalnoj komunikaciji, poglavito kad je riječ o skupini dobrih prijatelja i poznanika. Tada se, u nekontroliranom i ležernom razgovoru, upotrijebi mnogo različitih psovki koje često ni najbliži sugovornici koji vode dijalog ne zamjećuju. Jednostavno su se na njih navikli, a budući da nisu usmjerene nekoj osobi, niti ikoga od prisutnih izravno vrijeđaju, nitko i ne pruža otpor, niti reagira na njih. To je jedan od razloga zašto se psovka u društvu jako proširila. Praktično, i svi oni koji ne upozore psovače da je uporaba prostih riječi i psovki u razgovoru kršenje bontona i pravila uljuđena ponašanja, postaju sudionici u širenju, najblaže rečeno, prostačenja, iako tu ima bogohuljenja i psovanja svetinja.Anne Sewel kaže: «Moja doktrina je ova: ako vidimo okrutnost ili zlo koje imamo mogućnost spriječiti, a ne učinimo ništa, učinili smo se sukrivcima.» Mi idemo linijom manjeg otpora i nezamjeranja. Kako smo se navikli na slušanje tog prostačkoga govora, tako ćemo ga prihvatiti, pa i služiti se njime.O psovki i njenoj rasprostranjenosti malo znamo jer nema gotovo nikakvih istraživanja njezine etiologije i fenomenologije, kako u populaciji odraslih, tako ni mladih osoba. Svi pričamo o tom golemom ljudskom zlu, koje je kardinal Bozanić nazvao velikim prokletstvom, a gotovo se ništa ne čini na prevenciji. Djeci savjetujemo da ne psuju, a sami to činimo. Lijepo kaže Maksim Gorki: «Ne možeš propovijedati ljudima ono što sam poričeš.» Kako da dijete posluša savjet oca koji ga zbog psovke kori i pri tome psuje?

Prema Hrvatskom leksikonu (1997.): «Po podrijetlu, psovke su izvedenice preklinjanja, ali lišene vjere u zlobne posljedice govornog čina. U tom smislu čini se da u stara vremena (prije I. svjetskog rata) u Hrvatskoj ne postoje drastične psovke, nego se javljaju pod utjecajem istoka.» Strah je nerijetko uzrokom psovki. Agresivnim i drskim psovkama kukavica pokušava pokazati protivniku svoju «nadmoć» i odlučnost da će svakomu tko ga napadne pokazati svoju snagu. Tu je psovka oblik obrane i zavaravanje nasilnika, koji obično odustaje od svojih agresivnih namjera.Psovka je ružna navika koja vrijeđa sve koji je čuju ili izgovore. Umjesto riječi blagoslova u našim domovima i školama, na našim igralištima i ulicama, razne psovke i prostote svake vrste postaju sveprisutnom pojavom…. I, ono što je znatno bolnije i zabrinjavajuće, psovka se sve češće čuje i iz «nevinih dječjih usta» - rekao je kardinal Bozanić na Cvjetnicu, osuđujući psovku kao «zlo kojim su zatrovani stari i mladi, obrazovani i neuki».Muškarci su brojniji od žena među psovačima, a u govoru podjednako zločesto, s istom žestinom vrijeđaju i ponižavaju žrtvu. I kao žrtve psovki, približno isto emocionalno reagiraju: odgovore jednakim psovačkim žarom, uz koji muškarci primijene malo više fizičke, a žene verbalne agresije. Žrtve i psovači mogu biti odrasle muške i