tjelesni odgvoj

Zašto bih se ja bavio športom?

Zašto bih se ja bavio športom?


Tjelesno vježbanje i fizičke aktivnosti u cijelosti su u službi zdravlja djece, mladeži i odraslih osoba srednje i starije dobi. Upravo je tjelesno vježbanje, uz primjereni način života (umjereni), pravilnu prehranu i osobnu odgovornost jedan od osnovnih čimbenika zdravog načina življenja koji predstavlja temeljni uvjet za kvalitetan život, a tako misle, govore i pišu filozofi, mislioci i znanstvenici od pamtivijeka.

Svi dijelovi tijela koji su u funkciji, ukoliko se primjereno koriste i vježbaju radom, dobro se razvijaju, ostaju zdravi, stare sporo, ali u koliko nisu u uporabi postaju skloni bolesti , zaostaju u rastu i brzo stare.Hipokrat (cca 460-377 g. prije Krista)

U današnje je vrijeme tjelesna aktivnost jako bitna jer samo tjelesno i mentalno sposobna osoba može odgovarati zahtjevima suvremenog društva.


DJECA I MLADEŽ
Karakteristike suvremenog društva (pozitivne i negativne) posebnu težinu imaju kada su u pitanju djeca i mladež. Sadašnje stanje obaveza i navika djece i mladeži su prilično alarmantna:
1. Trebaju odraditi svoju obavezu, a to je pohađanje škole i rješavanje domaćih zadataka.
Školovanje je sve zahtjevnije i iziskuje sve više vremena koje djeca i mladi trebaju uložiti da bi pratili i savladali programe.
2. Elektronske ovisnosti.
Pušenje, alkohol, droga - to su ovisnosti protiv kojih smo se do sada borili športom, a u novije vrijeme sve žešće u naše živote stižu i elektronske ovisnosti - ekran televizora, kompjuterski ekran, igrice, Internet i ostale blagodati informatičkog doba nude jako puno mogućnosti koje svakako treba koristiti, ali isto tako zbog bezbroj mogućnosti i informacija mogu oduzeti većinu slobodnog vremena mnogim ljudima.
3. Manjak komunikacije sa roditeljima.
Suvremeno društvo nametnulo je brži tempo življenja i današnji je roditelj pod stresom, a komunikacija sa djecom se svodi na naređivanje i kazne. Većina roditelja ne potiču djecu za šport jer ga ni sami ne konzumiraju.
4. Manjak igre i aktivnosti.
Djeca, mladež i odrasli se premalo bave fizičkim radom i aktivnostima. Sve ove navike dovode do sada već zabrinjavajućih spoznaja, a najočitija je porast balastne i realnom smanjivanju mišićne mase, sve više pretile djece, ali i povećanje potkožne masnoće kod one djece koja imaju idealnu težinu.To dovodi do zanimljive činjenice, da unatoč tendenciji produljenja ljudskog života sve je više «mladih staraca», a kvaliteta života je narušena jer nema unutarnjeg mira i zadovoljstva. Stvara se jedan model života (treba naglasiti neprirodan model), u kojem se kretanje odjednom smatra nevažnom potrebom, a svi stručnjaci su suglasni u tome da bez kretanja nema zdravlja.
KOJI SU UZROCI OVAKVOG STANJA?
Uzroci su očito brojni, a kad su u pitanju djeca i mladi tri su izrazito nazočna:

1. Nedostatni odgoj prema pojmu zdravlje.
Biti odgojen znači htjeti voditi brigu o svom zdravlju, tj. biti odgovoran za svoje zdravlje. Međutim, 'kult zdravlja' djecu i mladež ne zanima baš previše jer smatraju da to nije nešto što njih treba zanimati.

2. Sve veće ograničavanje vremena i prostora za igru i aktivnosti.
Današnji način života i organiziranje vremena djece i mladeži svodi se na slijedeće:
4-6 sati sjedenja u klupama,
1-3 sata sjedenja ili ležanja pred televizorom,
1-5 sati sjedenja pred kompjutorom,
2 sata sjedenja za pisanje zadaće, hranu i sl.
6-10 sati spavanja.
Svako dijete različito provodi slobodno vrijeme, ali kod većine djece su fizičke aktivnosti svedene na minimum. Sve su veća ograničenja i što se tiče slobodnog prostora za igru i tjelovježbu.

3. Nedovoljno provođenje nastave tjelesne i zdravstvene kulture i izvanškolskih aktivnosti.
Znanstvena istraživanja pokazuju da je djeci mlađe školske dobi potrebno 3 sata tjelovježbe na dan (ali ne u komadu). Djeca to imaju prije nego krenu u školu, nesvjesnom aktivnošću kroz igru, ali kad krenu u školu minimalno 50% njihove aktivnosti se smanjuje. Učenicima srednje školske dobi, potrebno je 2 sata tjelesne aktivnosti dnevno, a učenicima starije školske dobi po 1 sat vježbanja dnevno. Dakle, to su potrebe koje bi trebalo osigurati u ime biološke potrebe za kretanjem, normalnog funkcioniranja organizma i konačno zdravlja djece i mladeži. Očito je prema ovome, da je 2 sata nastave tjelesne i zdravstvene kulture tjedno premalo, te da je potrebno djeci organizirati izvanškolske aktivnosti. Da bi se zadovoljio edukativni minimum (što ne znači i stvarne potrebe djece i mladeži), trebalo bi djeci mlađe školske dobi osigurati barem 1 sat tjelesne aktivnosti dnevno, a djeci starije školske dobi barem 3 sata tjedno, a po mogućnosti svaki drugi dan.Na djecu od 1 do 4 razreda, na promjene osobina i sposobnosti se može najviše utjecati pa toj djeci i treba najviše vježbanja. Djeca od 5 do 8 razreda trebaju tjelovježbu minimalno 3 sata tjedno zbog toga što adaptacijske promjene koje su izazvane vježbanjem traju u organizmu određeno vrijeme i ako sa svakom sljedećom tjelesnom aktivnošću ne «stanemo na rep» prethodnoj aktivnosti, organizam se vraća u polazno stanje, a pozitivne posljedice se nakon duge stanke jednostavno poništavaju.
KOJA SU RJEŠENJA?
1. Rad sa djecom i promoviranje športa u sustavu odgoja i obrazovanja
To bi trebao biti temelj športa, ali sama nastava tjelesne i zdravstvene kulture je nedostatna da bi se djeca «inficirala» - stekla naviku i svakodnevno bavila športom. Također treba naglasiti da u školama nisu stvoreni uvjeti (materijalna osnova) za izvanškolske športske aktivnosti, djelovanje športskih društava ili učeničkih športskih klubova. U ovakvim uvjetima, sustav obrazovanja brinući svoje brige, ne može sam preuzeti skrb o školskom športu, a briga za šport kod djece i mladih ne smije biti isključivo i jedino nastavnika i profesora tjelesne i zdravstvene kulture, već im treba pomoć od strane udruga za natjecanja (klubova) i rekreativnih društava. Svakako da treba težiti stvaranju materijalnih uvjeta za djelovanje učeničkih športskih klubova i školskih športskih društava jer je logično da i dalje glavni pokretač športskih aktivnosti budu učitelji i profesori tjelesne i zdravstvene kulture. Međutim njihove obveze i opseg zadataka treba precizno utvrditi, a zatim ozakoniti i vrednovati.

2. Osigurati djeci korištenje športskih objekata (dvorana i vanjskih objekata), održavati igrališta i graditi nova, organizirati natjecanja
Organizirati turnire u raznim športovima, tako da se takmičiti mogu i djeca koja nisu aktivno uključena u šport u udrugama za natjecanje (športskim klubovima). Natjecanja su djeci i mladeži najinteresantnija aktivnost, izraz su potrebe za dokazivanjem i želje za nadmetanjem, te manifestacija dostignutog kroz redovito športsko vježbanje. Ovakve aktivnosti posebno treba provoditi za vrijeme školskih praznika. Treba organizirati i niz drugih aktivnosti i sudjelovati u manifestacijama kao što su: Športske igre mladih, Svjetski dan športa, Hrvatski olimpijski dan, Svjetski dan pješačenja itd.

3. Uvijek težiti povećanju mogućnosti razvoja i promicanja športa kod djece i mladeži.
Svi želimo zdravu, zadovoljnu, i sretnu djecu, a upravo je bavljenje športom pravi način da to i postignemo. Glavna zadaća sustava športa bilo gdje u svijetu je povećati postotak djece i mladeži koji se bave športskim aktivnostima. Prema Eurobarometar anketi u Europskoj uniji športom se bavi 50-70% djece i mladeži. U Francuskoj je 71% djece nositelj nekakvih odličja ili nagrada za športske aktivnosti kroz školske športske klubove ili udruge za natjecanja. Ovakvi podaci bi nam trebali biti signal da počnemo drugačije razmišljati o organizaciji športa u Republici Hrvatskoj. Podatak da se u Zagrebačkoj županiji športom bavi 15% djece, a u ostalim županijama između 2-10%, možemo lako pogađati gdje se nalazi i u kojoj mjeri je šport zastupljen kod djece i mladeži u općini Pitomača. Velik korak naprijed prema povećanju mogućnosti razvoja i promicanja športa djece i mladeži napravljen je osnivanjem Športske zajednice općine Pitomača. Sada je povezan lokalni šport općine sa ostalim sustavom športa u Republici Hrvatskoj. Športska zajednica općine Pitomača postala je dio Županijske športske zajednice, te je povezana sa uredom za lokalni šport HOO-a. Jedan od velikih ciljeva i zadaća Športske zajednice je da se poveća postotak djece u športskim aktivnostima, a određeni su i konkretni prioriteti oko gradnje i održavanja igrališta, suradnje udruga za natjecanje i školskih športskih društava. Sve to treba povezati sa rekreacijskim društvima tako da što više djece i mladeži dođe u šport i u športu se što duže zadrži.
ŠPORTSKA REKREACIJA
Uvod:
Tjelesna aktivnost ljudi koji se bave rekreacijom predstavlja veliki potencijal za zbližavanje ljudi i lakšu komunikaciju, bez obzira na dob i društveno porijeklo. U rekreaciji se primjenjuju isti oblici aktivnosti kao i u natjecateljskom športu, ali sa drugom temeljnom namjerom, gdje natjecanje i rezultati nisu na prvom mjestu. Pored društvene uloge preventivno se djeluje protiv pojave pretilosti, i brojnih kroničnih stanja poput krvožilnih bolesti i dijabetesa koji smanjuju kvalitetu života. Osnovni cilj športske rekreacije treba biti podizanje i održavanje psihičke i motoričke sposobnosti organizma slobodnim izborom tjelesnog vježbanja i aktivnosti, u slobodnom vremenu.

Sadašnje stanje športske rekreacije:
Prema evidenciji Hrvatskog saveza športske rekreacije «Sport za sve» u povremenim športsko-rekreacijskim aktivnostima sudjeluje ispod 10% građana Republike Hrvatske.Prema evidenciji Svjetskog saveza «Sport za sve» (TAFIS-a) u razvijenim europskim zemljama aktivno je uključeno 50-60% građana. Prema tim podacima vidljivo je da Hrvatska znatno zaostaje za zemljama Europske unije. Na našoj, lokalnoj razini nemamo Savez športske rekreacije Virovitičko podravske županije, a to znači da nismo dio Hrvatskog saveza športske rekreacije koji je član HOO-a i Svjetskog saveza «Sport za sve» (TAFIS-a). U općini Pitomača odlično funkcionira rekreacijsko društvo «Zeleno srce» koje je orijentirano na vožnju biciklima i uživanju u prirodi. Za sada nemamo rekreacijsko društvo koje bi bilo orijentirano na športove sa loptom.

Koji su uzroci ovakvog stanja?
1. Nedostatak navike za bavljenje športom.
Ovaj uzrok je u općini Pitomača izražen i većina žitelja nema naviku bavljenja športom. Ona se treba stvarati od «malih nogu», dakle to je nešto što se ne može stvoriti preko noći, ali sa upornošću mogu se športske navike stvoriti i u odrasloj dobi.

2. Nedostatak športskih objekata.
Više od 30.godina u općini Pitomača malo se radilo na vanjskim športskim objektima, a neka igrališta su na žalost športu pretvorena u parkirališta.
3. Nedostatak organizacije rekreativnog športa.Već spomenuti nedostatak organizacije rekreativnog športa na Županijskoj razini, a onda i na općinskoj, sigurno pridonosi malom postotku aktivnih rekreativaca, te organizacija rekreativnog bavljenja športom ostaje na nekoliko entuzijasta.

Koja su rješenja ovakvom stanju?
1. Donošenje odluke o stvaranju navike za bavljenje športom.
Sve što trebamo da bi se navikli baviti športom je donošenje čvrste odluke i biti uporan, a ovakva odluka će nam se višestruko vratiti. Bilo bi odlično da ovakvu odluku donesemo sami, a ne po nalogu doktora. Svi dobro znamo da nas nitko ne može promijeniti i da to možemo jedino sami. Zbog toga mi koji se bavimo športom nećemo nikog nagovarati i činiti kontra efekt, već ćemo samo davati primjer i stvarati uvjete. Isprike da nemamo vremena za šport i odgađanja, sigurno ne vode ka dobrim navikama.
2. Održavanje postojećih igrališta i gradnja novih. Treba odrediti prioritete za održavanje igrališta i gradnju novih, treba imati zacrtani cilj, plan i uporno stremiti da ih ostvarimo. Naša je moralna odgovornost da djeci stvorimo mogućnosti za bavljenje športom, a svakako ta igrališta trebaju koristiti i osobe srednje i starije dobi.

3. Organizacija rekreativnog športa.
Novi ustroj sustava športa, prema novom zakonu o športu govori da organizacija rekreativnog športa kreće sa društvima športske rekreacije općina i gradova. Oni mogu osnovati općinske ili gradske saveze športske rekreacije i postati dio saveza športske rekreacije županija. Savezi športske rekreacije županija i grada Zagreba udruženi su u Hrvatski savez športske rekreacije koji je dio Nacionalnog športskog saveza, a time i dio Hrvatskog olimpijskog odbora. Prema ovome je vidljivo da je osnivanje športsko rekreacijskih društava u općini Pitomača pravi put ka podizanju rekreativnog športa. Uz organizaciju izleta, biciklijada, uživanja u prirodi (što odlično organizira društvo «Zeleno srce»), treba povezati organizaciju rekreativnog bavljenja športom na športskim terenima i igre sa loptom u ljetnim i zimskim mjesecima.
4. Uvijek težiti povećanju mogućnosti razvoja i promicanja rekreativnog športa u općini Pitomača.
Poslije najvažnijeg zadatka Športske zajednice općine Pitomača, da što veći broj djece i mladeži «ubacimo» u šport, drugi po važnosti zadatak je da ih tu što duže zadržimo, tj. da se športom bave i kada budu srednje i starije dobi. Ponovit ćemo da samo tjelesno i mentalno sposobna osoba može odgovarati zahtjevima suvremenog društva, a kontinuirano bavljenje športom je način da postanemo i ostanemo pozitivnog načina razmišljanja, otvoreni za rješavanje problema, komunikativni, zdravi i puni energije što su svakako preduvjeti za kvalitetan život. Zbog svega toga pozivamo građane općine Pitomače da se odazovu na manifestacije koje organiziramo, turnire, izlete u prirodu itd., pokušajte se više maknuti iz zone komfora (fotelja, dvosjed, trosjed, kauč itd.)i postanite aktivni. Mi u Športskoj zajednici ćemo vratiti objekte za športsku rekreaciju njihovoj prvobitnoj namjeni, gradit ćemo nove, osigurati ćemo za rekreativce slobodne termine u školskoj dvorani, organizirati ćemo se kroz rekreacijska društva. Ukoliko se sjetite mjera i projekata koje treba poduzeti ili želite na bilo koji način pomoći Športskoj zajednici općine Pitomača u razvoju i podizanju športa na nivou općine, svakako se javite.