moj život prije rata je bio daleko od idile ali nije ni upola bio ovako bolan kao sada.nakon dvadeset godina braka,pet ratnih godina i još pet godina mirnodopske službe u hrvatskoj vojsci,primoran sam na kapitulaciju.i to do koga drugoga nego od onoga koga sam doslovce spasio od propasti.
radi se o mojoj surpruzi ali samo na papiru.ona to meni odavno više nije,ako je ikada bila u punom značenju toga pojma.
od života nisam puno tražio,samo sam htio normalno živjeti.naći svoje mjesto pod suncem i ne razmišljati o tome hoću li dočekati iduće jutro.
ovih dana se osjećam loše,probada me sa lijeve strane prsni koš i trne mi liejva ruka.prekjučer ujutro sam opet iskašljao sukrvicu.to mi se sve običmno događa kad doživim jaki emocionalnis tres.tada ima osjećaj da ću umrijeti i da iz mene doslovce curi život.to sam u više navrata rekao supruzi i moli je da me ne ljuti.naprotiv,ona je to itekako koristila.da bih izbjegao u tim trenucima pogoršanje,morao sam joj opsovati mater.osim šamara to je jedini način da me ozbiljno shvati.današnji zakoni su takvi da se i za psovanje može u zatvor.a kamoli zbog šamara.
u subotu je dobrila otišla u nepoznato vrijeme u nepoznatom smjeru.zarekao sam krevet na kojemu je spavala da je prazan u 6,45 sati.
cijeli dan ju nisam zvao na mobitel jer mi ionako nebi odgvorila.dominik ju je zvao sa svoga mobitela ali s enije odazvala.
uveče oko 19,45 čuo sam komešanje u hodniku dok sam sjedio ovdje za kompjuterom.dominik je otključao vrata od našeg stana i začuo sam njezin glas.nakon pet minuta sam zaustavio film na kompjuteru i otišao unjezinu sobu.rekao sam joj da ubuduće ako misli otići negdje,neka bude toliko uviđavna i najavi se dan ranije.ili neka ostavi poruku na komadu papira da ne zovemo kaufland i pitamo njih da na spsoji sa njom.ona je rekla da je rekla svima di ide,da ide na škraping.ja sam odgovorio da meni nijen rekla,da laže.nato je ona nastavila tipkati na mobitel,televizor je biom upaljen.rekaos am joj i to da ju rtreba biti sramota da je na fejsbuku stavila za status da je u slobodnoj vezi.pitao sam ju da s kime je ona to u slobodnoj vezi ako sam ja još živ.zašto me je sahranila živoga.rekaos am joj i to da me nije briga ako je promjenila prezime na svoje rodno,i da ju treba biti sramota za onakve slike.koje nedvobeno mame muškarce na iskušenje.
ona je samo nastavila pisati poruke na što sam se ja naljutio jer me je naočigled ignorirala.povukaos am televizor koji je bio na stoliću od 60-ak cm.pao je dolje na pod,nije pukao ekran niti se čula lomljavina stakla iznutra.niti je ona zajaukala da ju nešto boli.samo me je prksosno pogeldala i izazivački upitala,a što sad.nato sam ja podigao televiziju do razine prsa i bacio ju nasred sobe.podalje od nje oko metar ipo.opet nije zajaukala,opet nije puklo vanjsko staklo.unutarnjih deformacija je bili,čuo sam po zvuku.
tada sam, otišao u kuhinju po lonac za vodu da pripremim čaj.na njenom dijelu hodnika sam joj rekao sda s ekane s puta,inače bismo zapeli u sredini hodnika zbog bicikli.ona se povukla i ja sam prošao do kupatila,nalio vodu i vratio s eu kuhinju.bilo je vode i skoro sam pao dva puta.stavio sam lonac sa vrućom vodom na kolo od šporeta,ona je stajala pored sudopera.rekloa mi je da joj pogledam nogu.vidio sam rez,malo krvav.rekla je da joj je to od televizije.rekaos am joj da ode na hitnu,da s ene brine što će samnom bit.neka ode da nebi biolo nekih posljedica.odgovrila je da neće ali nakon što sam ja otišao sa televizorom van i bacio ga u kontejner,zarekaos am ju kako se odiejva.pitoa sam ju kamo s esprema,promrmljaa je da ide na hitnu.pidao sam ju dali ju treba otpratiti,odbila je.
nakon dva sata,znači oko 23,00 me je zvala policija.d asu zaprimili dojavu sa sam ja učinio prekršaj u smislu da sam izvršio obiteljsko nasilje.pozvali su me da dođem kod njih u drugu policijsku postavu.zamolio sam ih da oni dođu po mene.što su i učinili.
ostalo slijedi poslije.ako vam se ovo sviđa,dajte koji lajk.a ako se bojite,razumijem vas,i ja sam se bojao dok nisam otktio da još uvijek imam obraza.
Nema komentara:
Objavi komentar
komentirajte pristojno